Stavovi na ovom blogu pretežno su rezultat neumerene konzumacije SF distopije

RESTART BUTTON
Dragi čitaoci, današnji blog posvetićemo dnevno političkim i obrazovnim temama u jeku izborne kampanje i večnom sukobu na ovim prostorima: narodna država i inteligencija vs. građanska država i inteligencija. Počećemo od onih bazičnih lekcija iz srednje škole iz predmeta koji se bar u moje vreme zvao Osnovi sociologije. Meni je taj predmet u školi bio posebno drag, zahvaljujući mojoj šarmantnoj profesorki koja je pored redovnog gradiva, često pravila osvrt i na marksizam u svojim predavanjima, a ostala mi je u pamćenju i kao neko ko je voleo da uzme moje hrvatsko izdanje ELLE magazina sa klupe, inače izvrsnog časopisa u to vreme, i da iz ugla sociologije komentariše sadržaj tog časopisa. Nego, moj vršnjak, viđeni mladi srpski intelektualac, filozof, pisac, kolumnista, suverenista, klasno osvešćeni nacionalista, pobornik naroda, ljuti borac protiv nas nezasitih malignih građana, rečju momak za sve, gospodin Filip Grbić, ovih dana imao je puno toga da poruči nama nezahvalnicima, koji hoćemo proju preko pogače, pobunjenicima protiv ove i ovakve vlasti i države pod upravom SNS-a i našeg nikad dovoljno i kako to on zapravo zaslužuje od građana voljenog predsednika Vučića. Pa da počnemo! Godina je 2026. mesto: Evropa, Srbija, 21. vek dakle. Pre tačno 250 godina u svetu nastaje prva građanska država.

Unmasking public figures and rhetoric
Nobody in high office escapes scrutiny. From rehearsed soundbites to carefully orchestrated scandals, our essays unravel the inflated egos behind contemporary headlines with humor and sharp observation.

A sanctuary of rational amusement
Satire is not just entertainment—it is a vital defence mechanism against collective delusion. Follow our regular dispatches for an unapologetic, humorous perspective on the state of global and local affairs.